U četvrtak, 16. listopada, umjesto u klupama učili smo na terenu. Zajedno s razrednicama Marijom Perin i Marijanom Sorić te profesoricom fizike Teom Peršić posjetili smo Memorijalni centar „Nikola Tesla“, Gospić i Majerovo vrilo.
Krenuli smo, po nama dosta rano, trajektom u sedam sati iz Preka za Gaženicu gdje nas je čekao autobus. Smještanje u autobus po unaprijed dogovorenom rasporedu i naša terenska nastava mogla je početi. Nakon otprilike dva sata vožnje stigli smo u Smiljan. Smiljan je mesto u kojemu se rodio naš najveći izumitelj Nikola Tesla. Ispred rodne kuće Nikole Tesle dočekala nas je ljubazna vodičica. Obišli smo njegovu kuću i vidjeli prirodno okruženje gdje je Nikola Tesla proveo svoje djetinjstvo. Naučili smo stvarno puno na zanimljiv način. Zanimljivo je bilo vidjeti i prozor obiteljskog štaglja gdje je Tesla još kao dječačić izveo svoj prvi pokus – spuštanje zrakom pomoću kišobrana. Na kraju smo pogledali kratki dokumentarni film o njegovom životu. Ostatak vremena u Smiljanu proveli smo kupujući suvenire te na igralištu u sklopu centra. Nakon Smiljana krenuli smo za Gospić. Tamo smo obišli Trg Stjepana Radića, kratko se zadržali u katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije te prošli Trgom Alojzija Stepinca. Pogledali smo još i tijek rijeke Novčice te saznali da je Goispić po površini najveći grad u Hrvatskoj, veći čak i od Zagreba, ali je dosta raseljen posebno zbog prošlih ratova.
Pola sata slobodnog vremena iskoristili smo za obilazak obližnjeg trgovačkog centra nakon čega smo otišli na odmor za ručak s kojim moramo priznati nismo bili baš oduševljeni, ali sladoled za desert popravio je dojam. Sat vremena je brzo prošlo, a za kraj naše terenske nastave posjetili smo pri povratku Majerovo vrilo.
Majerovo vrilo nalazi se na izvoru rijeke Gacke koja ga i pokreće. Tamo smo obišli mlinove te obiteljski obrt Majer gdje smo čuli i vidjeli kako se proizvodi brašno. Vlasnik nas je ponudio kruhom od njihovog brašna kojim smo bili oduševljeni i čini se da je domaćinu bilo vrlo drago. Na obližnjoj livadi proveli smo još neko vrijeme, ali hladnoća koja je dolazila od izvora, nama nedovoljno odjevenima, postala je neizdrživa i krenuli smo natrag. Već pomalo umorni, u Gaženicu smo stigli nešto ranije. Uz prepričavanje doživljaja vrijeme do trajekta u devetnaest i trideset brzo je prošlo.
Dan, iako malo prohladan, bio je vrlo zanimljiv. Ove destinacije vrijedi posjetiti. Jako nam se svidjelo što što smo se osjećali kao na jednodnevnom izletu , a zapravo smo naučili puno toga.
Lara Stražina i Nina Rančić, učenice 7.a i 7.b razreda
