Juka ima fascinantan simbolički odnos s juka-moljcem. To je jedini kukac koji može oprašiti juku, a zauzvrat, juka je jedino mjesto gdje taj moljac polaže jaja. Bez ovog specifičnog moljca, juka u prirodi ne bi mogla proizvesti sjeme.

 Korijen juke bogat je tvarima koje se zovu saponini. Indijanci su tradicionalno koristili zgnječeni korijen juke kao šampon i sapun jer u dodiru s vodom stvara bogatu pjenu.

 Iako su mnogi dijelovi biljke gorki ili čak toksični za kućne ljubimce, latice cvjetova juke su jestive. Često se koriste u sredniameričkoj kuhinji – mogu se pržiti, dodavati u omlete ili salate, a okusom podsjećaju na šparoge ili artičoke.

 Listovi juke su izuzetno čvrsti i vlaknasti. Domorodački narodi koristili su ta vlakna za izradu užadi, košara i sandala. Zanimljivo je da se vrh lista završava oštrim trnom koji se, zajedno s pričvršćenim vlaknom, mogao koristiti kao prirodna igla i konac za šivanje.